Pravila o građenju množine imenica

Pisanje oblika za množinu zavisi od toga kako se imenica u jednini završava.

1 Kako biste napravili pravilan oblik za množinu dodajte ‑s na imenicu.

book – books

house – houses

2 Ukoliko se imenica u jednini završava na  ‑s, -ss, -sh, -ch, -x, ili -z, dodajte ‑es na imenicu kako biste napravili množinu.

kiss – kisses

bus – buses

brush – brushes

lunch – lunches

box – boxes

3 Ukoliko se imenica završava na ‑f ili ‑fe, f se obično zameni sa ‑ve pre nego što dodamo nastavak -s kako bismo napravili množinu imenice.

life – lives

wolf – wolves

Ipak, postoje izuzeci gde se ovo pravilo ne primenjuje:

roof – roofs

belief – beliefs

chef – chefs

chief – chiefs

4 Ako se imenica u jednini završava na ‑y, a ispred -y je suglasnik, umesto -y dodaje se nastavak ‑ies.

city – cities

puppy – puppies

5  Ako se imenica u jednini završava na ‑y, a ispred -y je samoglasnik, samo dodajemo nastavak -s bez ikakvih promena u osnovi.

key – keys

boy – boys

6 Ako se imenica završava na ‑o, dodajemo ‑es kako bismo napravili množinu.

potato – potatoes

tomato – tomatoes

Izuzeci:

photo – photos

piano – pianos

Što se tiče imenice volcano, možemo primeniti pravilo ili prosto dodati nastavak -s. Obe verzije su ispravne.

volcanoes

volcanos

7 Neke imenice imaju isti oblik za jendinu i množinu.

sheep – sheep

series – series

species – species

deer –deer

Kako biste naznačili razliku između jednine i množine upotrebite ih u kontekstu, kao u sledećem primeru:

Mark caught one fish, but I caught three fish.

Nepravilna množina

Postoje imenice čija se množina ne gradi dodavanjem nastavka na jedninu, već se koristi potpuno nova reč.

child – children

goose – geese

man – men

woman – women

tooth – teeth

foot – feet

mouse – mice

Pasiv se gradi od glagola to be (u vremenu u kom je glavni glagol u aktivnoj rečenici) i participa prošlog (past participle) glavnog glagola. Subjekat aktivne rečenice postaje agens (vršilac radnje) u pasivnoj, i često se izostavlja. Ukoliko se ne izostavlja, uvodi se predlogom by, i najčešće se nalazi na kraju pasivne rečenice.

aktiv: My grandfather planted this tree.

pasiv: This tree was planted by my grandfather.

Kada se pasiv upotrebljava?

Pasiv se upotrebljava:

1. kada je vršilac radnje nepoznat, nevažan ili očigledan iz konteksta:

Jane was shot. (Ne zna se ko ju je upucao.)

This church was built in 1815. (Vršilac radnje nije bitan.)

He has been arrested. (Vršilac radnje je očigledan.)

2. u cilju ljubaznijeg ili formalnijeg izražavanja:

The car hasn’t been cleaned. (ljubaznije)

(You haven’t cleaned the car. – manje ljubazno)

3. kada je radnja bitnija nego vršilac radnje, npr., u slučaju procesa, uputstava, događaja, izveštaja, naslova, novinskih članaka, i reklama:

30 people were killed in the earthquake.

4. kada se stavlja akcenat na vršioca radnje:

The new library will be opened by the Queen.

Vršilac radnje

Kada želimo da kažemo ko je vršilac radnje, koristimo predlog by i ime (by Peter), imenicu (by the teacher) ili zamenicu u objekatskom obliku (by him) na kraju rečenice. Vršilac radnje se spominje samo ukoliko je bitan za dati kontekst:

Our house was designed by a famous architect.

Vršilac radnje se izostavlja:

1. ukoliko je nepoznat

Our car was stolen last night. (Ne znamo ko ga je ukrao.)

2. ukoliko nas ne zanima ko je vršilac radnje ili isti nije bitan

He has been taken to hospital. (Ono što je bitno jeste sam događaj.)

3. ukoliko se može zaključiti iz konteksta ko je vršilac radnje

The murderer was arrested last night. (Nije potrebno napomenuti da je uhapšen od strane policije.)

4. ukoliko je subjekat aktivne rečenice somebody, people, they, you, itd.

Someone broke the window. → The window was broken.

Iz aktiva u pasiv

Promena rečenice iz aktiva u pasiv:

• objekat aktivne rečenice postaje subjekat pasivne

Agatha Christie wrote this book. → This book was written by Agatha Christie.

• glagol prelazi iz aktivnog oblika u pasivni, dok glagolsko vreme ostaje nepromenjeno
• subjekat aktivne rečenice postaje agens (vršilac radnje) u pasivnoj. Stavljamo ga na kraj rečenice, uz predlog by.

By ili with?

Predlog by upotrebljavamo uz vršioca radnje:

The door was opened by Mr Black. (Mr Black = vršilac radnje)

Predlog with upotrebljavamo uz instrument, predmet ili materijal koji se koristi u okviru određene radnje:

The door was opened with a key. (a key = predmet koji je upotrebljen)

The omelette was made with eggs, cheese and peppers. (eggs, cheese and peppers = materijal koji je upotrebljen)

Glagoli sa dva objekta

Ukoliko glagol koji se javlja u rečenici ima dva objekta (npr., give somebody something), aktivnu rečenicu možemo promeniti u pasivnu na jedan od sledeća dva načina:

• nepravi (indirektni) objekat postaje subjekat pasivne rečenice
• pravi (direktni) objekat postaje subjekat pasivne rečenice

Rick gave me (nepravi objekat) this book (pravi objekat).

1. I was given this book by Rick.
2. This book was given to me by Rick.

Neki od glagola koji imaju dva objekta: give, tell, send, show, bring, write, offer, pay, itd.

Ukoliko se nepravi objekat nalazi posle glagola u pasivnoj rečenici, ispred tog objekta stoji predlog to.

The e-mail was sent to Richard.

Ukoliko je nepravi objekat aktivne rečenice lična zamenica u objekatskom obliku, prilikom transformacije aktivne rečenice u pasivnu ova zamenicu prelazi u svoj subjektaski oblik.

John gave her the flowers. → She was given the flowers.

Provežbajte pasiv → klik na link i upišete svoje ime / inicijal (bilo šta) da pristupite

• pozitiv – young
• komparativ – younger
• superlativ – (the) youngest

Upotreba

Komparative upotrebljavamo za opisivanje ljudi i stvari:

• This car is certainly better, but it’s much more expensive.
• I’m feeling happier
• We need a bigger

Predlog than upotrebljavamo za poređenje jedne stvari ili osobe sa drugom:

• She is two years older than
• New York is much bigger than
• He is a better player than
• France is a bigger country than

Ukoliko želimo da opišemo kako se neko ili nešto menja, upotrebljavamo komparativ i veznik and:

• The balloon got bigger and bigger.
• Everything is getting more and more expensive.
• Grandfather is looking older and older.

Često upotrebljavamo komparative i određeni član (the) da bismo pokazali da jedna stvar zavisi od druge:

• When you drive faster, it is more dangerous. > The faster you drive, the more dangerous it is.
• When they climbed higher, it got colder. > The higher they climbed, the colder it got.

Superlativ izražava najveći ili najmanji stepen neke osobine u odnosu na skup osoba ili stvari. Uz pridev u superlativu najčešće koristimo određeni član (the):

• It was the happiest day of my life.
• Everest is the highest mountain in the world.
• That’s the best film I have seen this year.
• I have three sisters, Jan is the oldest and Angela is the youngest.

Građenje

Kod jednosložnih i nekih dvosložnih prideva komparativ se gradi dodavanjem sufiksa –er, a superlativ dodatkom sufiksa –est:

• young – younger – the youngest

Kod pridevi koji se završavaju na –y ispred kojeg se nalazi suglasnik, –y se menja u –i:

• happy – happier – the happiest

Kod jednosložnih pridevi sa kratkim samoglasnikom, poslednji suglasnik se duplira:

• big – bigger – biggest
• hot – hotter – the hottest

Komparativ višesložnih prideva gradi se pomoću priloga more, a superlativ pomoću priloga most:

• interesting – more interesting – the most interesting

Poređenje po jednakosti znači da dva subjekta u istoj meri poseduju neku osobinu. U tu svrhu koristimo as … as:

• Mary is as beautiful as her sister. (Meri je lepa kao njena sestra.)

Neki pridevi i prilozi porede se nepravilno:

• good – better – the best
• bad – worse – the worst
• little – less – the least
• much/many – more – the most

So koristimo u kratkim odgovorima u značenju takođe.

• –I’m tired. –So am I.
• -I like this film. –So do I.

Glagol koji prati so u kratkim odgovorima isti je kao pomoćni glagol iz prethodne rečenice. Ukoliko u rečenici nije bilo pomoćnog glagola, koristimo oblike pomoćnog glagola do.

• –I have been here before. –So have I.
• –He bought a mobile phone yesterday. –So did I.

Ukoliko je prethodna rečenica bila odrična, umesto so upotrebljavamo neither.

• -I haven’t done the homework. -Neither have I.
• -I don’t want another drink. -Neither do I.
• -He doesn’t look very happy. -Neither does she.